Kćer
Tu živi i jedna prava kćer.Možete je gaziti, vrijeđati joj dostojanstvo i ponos, možete je voljeti i pokazivati joj naklonost, možete joj na razne suptilne načine pokazivati da je volite ali da ipak tu postoji i mamin sin...Nema veze, ona će svejedno i unatoč tome, voljeti neograničeno svoje roditelje, tisuću puta pregazit će svoje JA- samo radi njih. Ona će biti ta koja će uskočiti kad zagusti, koja će ako treba cijelu noć prosjediti s tatom na hitnoj pomoći dok tatin sin, jadan, od umora nakon cjelodnevnog buljenja u TV ekran, doma mirno spava. Ona je ta koja će tati svome pomoći u realizaciji svake njegove penzionerske zamisli, bez obzira što ona nema vremena, ali naći će ga za njega. Ona je ta koja će mami svojoj ispuniti svaku njenu potrebu koju obznani, na uštrb svoje obitelji.Ona je ta koja želi biti primjerna i uzorna. Ali ipak nikad nije dovoljno dobra svojim roditeljima. Uvijek se nađe neka prijateljica kojoj se njena mama više divi jer ima bolji posao, više zarađuje, ima poduzetnijeg muža, ...
nije baš lako uskladit sve te koje se motaju po tvojoj glavi...;)
Istina...
kako poznato.... :(
nitko nije prorok u svom selu
Pjesnikinja, organizatorica, žena i kćer...toliko sam te do sad pročitala i kažem: to sam ja. Ne znam koliko imaš godina, bračnog staža, no možda nije ni bitno, u monogočemu smo, vidim, slične. Pozdrav i čitamo se!
Hajde piši, gdje si sad nestala? :-)))
vidiš kako je to gadno... mislim da sam ja ta...
http://tonkicapalonkica.mojblog.com/p-blogeri-na-rostilj-spremni/194585.html
Žena
Tu živi i prava žena.Voli Ljubav svog života i odlučila je s njim provesti ostatak života.Zajedno su prošli mnoge lijepe, ali i vrlo grube situacije. I ostali skupa iako mnogi ne bi. I zato su jaki. Zato su sigurni u svoju ljubav i u svoj brak.Sve što se imalo dogoditi i ugroziti im zajednički život, dogodilo se.I preživjeli su.
Dobro se razumiju i oboje su poprilično tolerantni jedno prema drugome, iako to naizgled i nije tako.
Iako žive u čoporu s roditeljima i bratovom obitelji i svim problemima koji iz toga nastaju, nekako guraju naprijed dan po dan i nadaju se da će jednog lijepog dana živjeti sami, u svom gnijezdu.
Ljubav Njenog života je jedna pozitivna osoba.Po mnogo čemu je tradicionalist, što njoj i odgovara jer je to dobra osnova za miran život i skladan brak.Malo joj smeta njegova emocionalna nedodirljivost jer teško pokazuje svoje osjećaje, iako ih je ona s godinama naučila raspoznavati.
opisala si 70 posto mladih hrvatskih bračnih parova
Babun; kad bi taj postotak bio toliki, mi bismo bili sretna nacija!Jer moj brak je sasvim OK.
Pozdrav,
Organizatorica
Psihijatrica u meni kaže mi da nisam ja kriva, nego osjećaj otuđenosti od svojih roditelja.Glumim da sam netko drugi nego zapravo jesam.U biti, ja sam puno osoba pod jednim krovom.
U meni živi jedna staložena i racionalna osoba koja uvijek dobro odmjeri situaciju i pronađe najbolje rješenje.
O da, ta je pročitala hrpe priručnika o tome kako organizirati sebe, svoj život, svoju obitelj, dom.
Ona se može spakirati u pet minuta i otići na put.Točno zna gdje joj i kada nešto treba. Ima razne spiskove, podsjetnike, popise.Uvijek joj je olovka pri ruci da bi zapisala neki novi plan, cilj koji treba ostvariti i način na koji će ga ostvariti.Ta je, čak i kad su je uhvatili porođajni trudovi, kraj sebe držala olovku i papir i zapisivala razmak između bolova.Da ne govorimo o tome kako je zapisivala što joj je novorođenče pojelo i kada,da li se kakilo,kakva je kakica bila i sve takve podatke.
zapisivanje pruža osjećaj sigurnosti
Imaš pravo, nešto se i posloži u glavi.
Pjesnikinja
Počela sam pisati blog:iz čiste znatiželje, a i zbog toga da naučim neke nove vještine.U srednjoj školi pisala sam odlične sastave.Iz morfologije hrvatskog jezika bila sam najbolja u razredu, jednostavno sam kužila taj,drugima dosadni, predmet. Uvijek sam voljela čitati.Svako razdoblje odrastanja nosilo je svoje: "Mali princ", pa poslije Jesenskij, Dostojevski, Hesse, onda Ludlum, Singer,...Čak i knjige za "jednokratnu upotrebu" pravile su mi društvo na plaži, u autobusu, kad mi nije bilo ni do čega... S prvim ozbiljnijim emocionalnim turbulencijama počela sam pisati i pjesme, oživjela je pjesnikinja u meni. Često se pitam gdje je sad.Pokušavam je dozvati, ali kao da ne postoji više. Čak mi i pisanje tekstova teško pada. Teško mi je pretočiti misli u riječi i rečenice, u neko smisleno štivo. Nema više čak ni tragova nekadašnje pjesnikinje.Nestala je, zgužvana, poderana i odbačena u nekom kontejneru. Ubila ju je moja sljedeća uzvišenija, bolja, pametnija ja, koja se drznula odreči se svoje prethodnice jer nije bila dovoljno dobra, čista i presveta.Pa što bi mi rekli da pročitaju, da znaju... I tako sam se odrekla buntovne pjesnikinje. Sigurno je umrla.Ne mogu je dozvati, ne znam više ni kako se zove.Ne znam ni što je to pisala, ništa ne znam. Samo se sjećam da je bila posebna.
Ne, nije umrla, samo se pritajila.
Da, pjesnici ne umiru. Cak ni inspiracija ili motivacija, uvijek se nade nesto o cemu ce se pisati. Pokusaj. :)
Jan@, nadam se da si u pravu.
Zucchero; hvala na ohrabrenju i lijepim riječima i posjeti.
Pozdravljam vas.
Uvijek ;)
Uvod u zbirku iz moje glave
U mojoj glavi žive mnogi stanovnici.I nastoje voditi miran suživot.Samo ponekad im to i uspijeva. Upoznat ćete ih sve budete li dovoljno uporni, strpljivi i pažljivi.
da nisu štrumpfovi(-:
Nisu štrumpfovi, a neregistrirane komentare ubuduće ću bez komentara izbrisati
|
